Režimi rada aprata

Gotovo svi digitalci u današnje vrijeme imaju standarne i dodatne režime rada i podešavaju se na glavnom selektoru (točkiću) na vrhu aparata.

Imamo sljedeće osnovne režime:

  • P – program režim rada (nije Profesional kako neki ljudi tvrde :)) – u ovom režimu rada aparat će sam određivati vrijednost otvora blende i trajanja ekspozicije na osnovu kadra i fokusnih mjernih tački i neće aktivirati blic na tamnim kadrovima
  • S – prioritet okidača (shutter priority) – u ovom režimu rada mi treba da odredimo trajanje ekspozicije pomjeranjem točkića a aparat će sam na osnovu mjerenja odrediti otvor blende
  • A – prioritet otvora blende (aperture priority) – u ovom režimu rada mi treba da odredimo otvor blende (f-stop vrijednost) a aparat će sam na osnovu mjerenja da odredi trajanje ekspozicije
  • M – manual režim rada – potpuni manuelni režim – u ovom režimu rada sve parametre (otvor blende i trajanje ekspozicije) određujemo sami ručno

(vidimo da su oni i zaokruženi u jednu cjelinu)

P, S i A režim spadaju u automatske režime jer aparat u svakom od ovih režima određuje neke vrijednosti na osnovu mjerenja.

Imamo i predefinisane režime kao što su

  • scene
  • portrait – namjenjen za slikanje portreta
  • landscape – namjenjen za slikanje pejzaža
  • macro – makro fotografija
  • sport – sportske scene
  • itd…

I uvijek imamo i

  • AUTO režim rada – aparat određuje sam sve vrijednosti, čak aktivira i blic kada se za tim ukaže potreba

U zavisnosti od modela aparata takvi su i predefinisani režimi.

Koji režim se najčešće koristi ?

Ja recimo najčešće koristim režim A – aperture priority jer jednostavno, u zavisnosti od toga šta mi treba, mjenjam samo otvor blende, ako mi treba pejzaž idem točkićem na f22 ako mi treba portret idem na f2.8 itd…

Ako ipak želim nešto posebno onda korsitim M – manual režim i sam podešavam sve parametre.

Ako bih trebao da slikam moto trke ili slično, prebacio bih režim rada na S – shutter speed priority pa bih se igrao samo sa trajanjem ekspozicije, da zamrznem motor idem točkićem na 1/400 ili ako želim efekat motora u pokretu idem na nešto duže trajanje, recimo 1/80.

U slučaju da je ispred mene kadar koji će se desiti u dvije sekunde ići ću na AUTO ili P režim pa šta bude, jer neću imati vremena da isprobam šta bi bilo kad bi bilo… to je momenat koji će zauvijek proći.

Prebacimo točkić sa AUTO režima na neki drugi režim, recimo M !!!

Znam jako dosta ljudi koji koriste fotoaparate i nikada praktično nisu pomjerili točkić sa AUTO režima na neki drugi režim, ne znaju ni šta bi to značilo… tu je nastala anegdota i o P režimu gdje ljudi misle to je profesionalni režim a ja nisam profesionalac 🙂

Slobodno prebacite Vaš točkić sa AUTO na recimo M režim i poigrajte se sa parametrima, doći ćete do fantastičnih otkrića.

Odnos otvora blende i trajanja ekspozicije

Sada kada smo naučili osnovne parametre fotografije:

  • otvor blende
  • trajanje ekspozicije

da kažem par riječi i o njihovim zavisnostima. Praktično zavisnost jednog od drugog parametra određuje krajnju fotografiju.

Idealno eksponiranu sliku možemo dobiti ako:

  • podesimo otvor blende na f 5.6 i brzinu okidanja na 1/250
  • podesimo otvor blende na f 11 i brzinu okidanja na 1/80

(ove sam primjere naveo slučajno čisto da predočim zavisnost)

U oba slučaja ćemo dobiti idealno eksponiranu sliku sa stanovišta osvjetljenosti ali ćemo zato dobiti drastičnu promjenu u dubinskoj oštrini tako da će na fotografiji slikanoj sa f11  biti izraženi svi detalji dok će na fotografiji slikanoj sa f5.6 neki detalji ipak faliti (u pozadini).

Dakle, nije svejedno da li ćete dopustiti velikoj količini svjetlosti da dođe do senzora za kraće vrijeme ili produžiti vrijeme trajanja ekspozicije sa blokiranjem veće količine svjetlosti. O ovome sam već pričao u dijelu o trajanju ekspozicije i otvoru blende.

Recimo da želim da uslikam neku sportsku akciju fudbalera, pošto je fudbaler u pokretu (vjerovatno brzom pokretu) imam dvije mogućnosti

  • napraviti smrznutu scenu
  • napraviti artističku scenu gdje se osjeća fudbalerov pokret

ako želim napraviti smrznutu scenu obratit ću pažnju da mi je trajanje ekspozicije što kraće to moguće, recimo 1/400, ako želim drugu varijantu onda ću gledati da mi je trajanje ekspozicije nešto duže tako da dobijem blur efekat na recimo nozi koja je upravo uputila šut prema golu itd…

Ako slikam pejzaž, onda ću sigurno koristiti stativ (ako je potrebno) i ići na maksimalnu vrijednost otvora blende f 22 kako bih pokupio sve detalje.

ISO osjetljivost

Četvrti parametar fotografije je i ISO osjetljivost.

ISO vrijednost datira još od analognog doba i film aparata… gdje je ISO vrijednost određivala osjetljivost filma. Tako smo na kutiji filma uvijek imali oznaku 100 ili 200 ili 50 ili 400 itd..

ISO vrijednost se dakle izražava brojevima i što je veći broj to je osjetljivost filma veća.

Šta to konkretno znači?

To znači da bi smo za sunčanog dana koristili film ISO50 ili ISO100 dok bi za noćne snimke koristili ISO400.

Ako uzmemo sljedeće postavke aparata:

  • otvor blende f5.6
  • brzina okidanja 1/125

i slikamo sa filmom ISO50 pa zatim sa ISO400 dobili bi potpuno drugačije osvjetljene fotografije. Fotografija rađena na ISO50 filmu bi recimo bila regularno eksponirana dok bi fotografija koja je slikana na ISO400 filmu bila pre-eksponirana.

ISO u digitalnom dobu

Iako više ne koristimo filmove, bar velika većina nas (koristimo digitalce) ISO parametar i dalje egzistira na digitalnim aparatima samo što ovaj put određuje osjetljivost senzora. Praktično identična stvar.

Pogledajte upute za svoj aparat i pročitajte malo o podešenjima i postavkama ISO vrijednosti.

Na digitalcima ISO vrijednosti se kreću od ISO50 pa sve do ISO32000 pa čak na novijim i više.

Odnos ISO vrijednosti i šuma na fotografiji

Povećanjem ISO vrijednosti povećavamo i odnos šuma na fotografiji tako da ćemo sa većim vrijednostima dobiti više šuma. Sljedeća slika prikazuje odnos jednog kadra uslikan pod različitim ISO vrijednostima.

(lijeva slika slikana sa recimo ISO200 dok je desna slikana sa ISO800, vidimo na desnoj pojavu šuma)

Kada mjenjati ISO vrijednosti?

Na većini današnjih aparata imamo mogućnost promjene ISO vrijednosti i to AUTO, 200, 400, 600, 800, 1600 itd…

Ja lično ISO uvijek držim na najnižoj vrijednosti 200 (Nikon) jer time dobijam i najmanje šuma. Ali zamislimo situaciju da slikamo u prostoriji koja nije baš idealno osvjetljena a želimo da dobijemo normalno eksponirane slike sa jasno izoštrenim objektima ili ljudima na njoj, tada ćemo podići ISO vrijednost na recimo 1600 pa čak rizikujući da ćemo dobiti i šum na fotografiji. Jednostavno neke stvari su ipak neizbježne, recimo slikamo vjenčanje i taj momenat će se desiti samo tada, nećemo imati još jednu šansu da uslikamo kako mlada ljubi mladoženju ispred općinara ili ispred svećenika… povećajmo ISO i napravimo jasnu sliku 🙂

Naknadno postoje programi i opcije gdje možemo reducirati taj šum itd…

Dubinska oštrina, dubina polja (Depth of field)

Nastavljamo sa osnovama 🙂

Pri snimanju aparatom često je moguće primjetiti da svi dijelovi slike nisu izoštreni. Zapravo su savršeno izoštreni samo dijelovi slike koji leže u ravnini koja je paralelna sa ravninom senzora, a udaljena je od objektiva za dužinu jednaku fokusnoj daljini. Svi ostali dijelovi slike nisu u fokusu, ali oni koji se nalaze u blizini te ravnine također izgledaju izoštreni jer se oštrina gubi postupno.

U određenom području je gubitak oštrine zanemariv, i to područje se naziva područjem dubinske oštrine. Dobro je znati i to da se dubinska oštrina gubi to brže što se objekt nalazi bliže objektivu, a udaljavanjem od objektiva se manje gubi na oštrini iz razloga što zrake svjetlosti iz udaljenijih dijelova slike ulaze u leću pod manjim uglom.

Dubinska oštrina može, ali ne mora biti ograničavajući faktor pri fotografiranju. Mnogi fotografi ograničenu dubinsku oštrinu koriste kao sredstvo izražavanja. Da bi povećali efekt dubinske izolacije i smanjili područje dubinske oštrine moramo povećati otvor blende i smanjiti trajanje ekspozicije. Na taj način će područje izoštrenosti biti manje i efekt dubinske izolacije će biti više izražen.

Kako se podešava “dubinska oštrina” ?

Nikako 🙂 Ne postoji točkić na aparatu 🙂 Dubinsku oštirnu određuju otvor blende i sama vrsta objektiva.

Efekti dubinske oštrine

Na sljdeće dvije slike možemo vidjeti efekat dubinske oštrine kod promjene otvora blende

Na prvoj slici djevojka koja je bliža objektivu je u fokusu dok ostala djeca polako izlaze van fokusa dok na drugoj slici gdje je otvor blende manji (f22) vidimo svu djecu u fokusu pa čak i livadu i kuću u pozadini.

Već sam napisao da je ovo jedan od elemenata kojim se fotografi često koriste kod ličnog izražavanja.

Kod slikanja portreta najčešće se korsiti veći otvor blende tako da lice bude izoštreno i u fokusu a pozadina u efektu blura, kao na sljedećoj slici

Obrnuto ovome, kod slikanja pejzaža ćemo recimo koristiti najmanji otvor blende (f22) da bi pohvatali sve detalje kilometrima daleko.

Trajanje ekspozicije (shutter speed, brzina okidača)

Šta je ekspozicija?

Ekspozicija je zapravo izloženost senzora svjetlošću te mnogi brkaju pojam trajanja ekspozicije sa terminom ekspozicija.

Šta je trajanje ekspozicije?

Trajanje ekspozicije je uz otvor blende najvažniji faktor koji određuje izgled fotografije. Blenda kontroliše površinu otvora kroz kojeg svjetlost dolazi do senzora, a trajanjem ekspozicije se kontroliše trajanje dolaska svjetlosti. U zavisnosti od osvjetljenosti kadra bira se trajanje ekspozicije koje će omogućiti odgovarajuću – ispravnu ekspoziciju.

Trajanje ekspozicije se označava u sekundama i uobičajeno je da svaki slijedeći korak traje dvostruko više.

Neke od standardnih vrijednosti trajanja ekspozicije su: 1/4000, 1/2000, 1/1000, 1/500, 1/250, 1/125, 1/60, 1/30, 1/15, 1/8, 1/4, 1/2, 1, B, T (sve vrijednosti u sekundama).

  • “B” – ekspozicija traje dok je okidač pritisnut (Bulb način rada)
  • “T” – ekspozicija traje dok se okidač ne pritisne po drugi put (Toogle način rada).

Ovisno o modelu i namjeni aparata, postoje i primjerci koji omogućuju dodatne vrijednosti trajanja ekspozicije.

Trajanjem ekspozicije utječemo na krajnji ishod finalne fotografije pa tako u zavisnosti od onoga što želimo da prikažemo biramo određenu vrijednost, tako recimo ako želimo:

  • da zamrznemo objekat u pokretu – koristimo kraće trajanje ekspozicije, recimo 1/400
  • da napravimo blur efekat i objekat na fotografiji učinimo dinamičnim – koristimo duže trajanje ekspozicije, recimo 1/30
  • itd…

Podešavanje trajanja ekspozicije

Na DSLR/prosumer aparatima podešenja su identična otvoru blende samo se koristi drugi točkić…

(na slici vidimo da je trenutna vrijednost trajanja ekspozicije 1/100)

 

Otvor blende (Aperture size)

Šta je blenda?

Blenda je sastavni dio optike aprata i njezina uloga je da regulište propust količine svjetlosti koji će pasti na senzor. Point and shot aparati nude većinom fiskni otvor blende i nemamo mogućnost promjene vrijednosti. Blenda je sačinjena od tankih metalnih pločica koje promjenom svojih položaja regulišu veličinu otvora.

Što je ovaj otvor veći to će do senzora doprijeti više svjetlosti za vrijeme ekspozicije.

Pošto je uloga blende da zaustavlja svjetlost (regulišemo otvorom koliko svjetlosti dopire do senzora) tako se ona označava sa f-stop brojevima. Manji f-stop broj označava veći otvor blende, veći f-stop broj označava manji otvor blende.

Tako se recimo otvori blende kreću, u većini slučajeva, od f2.8, f4, f5.6, f8, f11, f16, … pa sve do f22.

Podeševanje otvora blende

Na D-SLR/prosumer aparatima otvor blende je također označen sa f-stop brojem i možemo ga vidjeti na lcd displeju, kao na sljedećoj slici

(na slici vidimo da je trenutna vrijednost otvora blende f5)

te koristimo točkiće za promjenu vrijednosti. Naravno, sve ovo varira od aparata do aparata te je potrebno pogledati korisničko uputstvo i upoznati se sa postavkama.

Manji otvor blende zaustavlja svijetlost i tako sprječava preeksponiranost dobro osvjetljenog kadra ali samim tim i povećava dubinsku oštrinu slike (pisat ću o dubinskoj oštrini poslije). Veći otvor blende zaustavlja manje svjetlosti i time doprinosi da se slabije osvjetljeni kadrovi ispravno eksponiraju ali samim tim smanjuje dubinsku oštrinu slike.

Slikanje munja

Oduvijek su me fascinirale slike munja još od malih nogu. Uvijek sam se pitao kako to fotografi uslikaju i to je također nešto što me fasciniralo pored samog kadra na slici.

Kako sam počinjao da se bavim ozbiljnije fotografijom dolazio sam polako do tih saznanja i umijeća da to i sam napravim. Mogu slobodno reći da to nije nuklearna fuzija niti bilo kakva egzaktna nauka sve što Vam je potrebno je volja, strpljenje nešto tehnike i naravno sreća 🙂 Uvijek se radi o sreći…

Šta nam je potrebno za slikanje munja?

  • aparat (prije svega :))
  • stativ
  • žičani okidač (opciono, neko radi i bez njega… ja ga koristim)

Da bi napravili dobre slike potreban je bilo koji aparat koji ima “M” režim rada (manuel) a u daljenjem dijelu teksta ćete shvatiti i zašto.

Kako slikati munje?

Prije sve postavimo sve kako treba… montiramo aparat na stativ, montiramo žičani okidač. Kada smo to uradili bacimo se na postavke aprata.

Ja naštimam otprilike ovako, ako slikam po izrazitom mraku (noću):

  • otvor blende postavim na vrijednost od f8 – f11
  • ekspoziciju postavim na B (bulb režim)
  • ISO vrijednost postavim na minimum, kod mene je to 200
  • slikam u RAW formatu, uvijek slikam u RAW formatu… (tako da se poslije mogu igrati sa postavkama, balansa bijele i slično…)

Eh sada… kada smo postavili sve idemo se baciti na okidanje 🙂 Aparat na stalku okrenemo i kadriramo ka dijelu gdje vidimo da se munje pojavljuju… naravno na tražilu naštimamo kadar tako da se vidi recimo i grad i nebo ili slično da ne bi dobili samo vrhove zgrada i bespuće neba sa munjom 🙂

Tajna je sljedeća, ugledamo munju, pustimo je da bljesne svoje zatim okinemo okidač na žičanom okidaču i držimo ga…. kada ugledamo sljedeću munju, sačekamo da bljesne, brojimo do 5 i zatim pustamo okidač. Ja brojim do 5 i to u sebi 🙂 da ne misle ljudi oko mene da sam luđak. Na ovaj način ćemo dobiti perfektnu sliku munje.

Na displeju aparata pogledamo ono što smo dobili i eventualno se možemo poigrati sa otvorom blende ako je slika podeksponirana ili preeksponirana pa naštimati na optimalnu vrijednost, ali pošto slikamo u RAW formatu ne treba puno da se brinemo te sitne nedostatke ćemo moći ispraviti.

Naravno, sve ovo što sam ispričao važi za varijantu da munje sijevaju u nekakvim razmacima. Ako slučajno sijevne i onda narednih pola sata ništa – nećete dobiti tako dobre slike 🙂 onda će se sve bazirati na sreći da baš 5 sekundi prije okinete okidač, sijevne munja i Vi ga pustite. Zar to nije sreća 🙂

Postavio sam nekoliko slika munja koje sam uradio prije 15-ak dana i dobre su upravo iz razloga što je nevrijeme trajalo nekih 1h i 30min i sijevalo je neprestano u intervalima od pola do jedne minute.

evo i dvije u bw tehnici

Ovdje sam se igrao direktno na aparatu sa podešenjima balansa bijele, primjeti se rezlika u koloru u odnosu na prve dvije.

I tako sam škljocao u nedogled… i napravio nekih 30-ak slika munje, kao nikada u životu 🙂 Jednostavno mi se tu noć posrećilo 🙂

Dakle, nešto opreme, nešto znanja i ponajviše sreće…

Bilo kako bilo, stativ je presudan kod ovakvih slika jer bi bez toga bilo nemoguće napraviti ovako oštre slike… ma nemoguće je noću držati aparat čak i prislonjen uz nešto, jednostavno uvijek će biti bar malo mutno.

…….

Istražite svoj aparat, prekontrolišite da li ima mogućnost BULB okidanja i pokušajte i sami. Sretno!