Odnos otvora blende i trajanja ekspozicije

Sada kada smo naučili osnovne parametre fotografije:

  • otvor blende
  • trajanje ekspozicije

da kažem par riječi i o njihovim zavisnostima. Praktično zavisnost jednog od drugog parametra određuje krajnju fotografiju.

Idealno eksponiranu sliku možemo dobiti ako:

  • podesimo otvor blende na f 5.6 i brzinu okidanja na 1/250
  • podesimo otvor blende na f 11 i brzinu okidanja na 1/80

(ove sam primjere naveo slučajno čisto da predočim zavisnost)

U oba slučaja ćemo dobiti idealno eksponiranu sliku sa stanovišta osvjetljenosti ali ćemo zato dobiti drastičnu promjenu u dubinskoj oštrini tako da će na fotografiji slikanoj sa f11  biti izraženi svi detalji dok će na fotografiji slikanoj sa f5.6 neki detalji ipak faliti (u pozadini).

Dakle, nije svejedno da li ćete dopustiti velikoj količini svjetlosti da dođe do senzora za kraće vrijeme ili produžiti vrijeme trajanja ekspozicije sa blokiranjem veće količine svjetlosti. O ovome sam već pričao u dijelu o trajanju ekspozicije i otvoru blende.

Recimo da želim da uslikam neku sportsku akciju fudbalera, pošto je fudbaler u pokretu (vjerovatno brzom pokretu) imam dvije mogućnosti

  • napraviti smrznutu scenu
  • napraviti artističku scenu gdje se osjeća fudbalerov pokret

ako želim napraviti smrznutu scenu obratit ću pažnju da mi je trajanje ekspozicije što kraće to moguće, recimo 1/400, ako želim drugu varijantu onda ću gledati da mi je trajanje ekspozicije nešto duže tako da dobijem blur efekat na recimo nozi koja je upravo uputila šut prema golu itd…

Ako slikam pejzaž, onda ću sigurno koristiti stativ (ako je potrebno) i ići na maksimalnu vrijednost otvora blende f 22 kako bih pokupio sve detalje.

Slikanje munja

Oduvijek su me fascinirale slike munja još od malih nogu. Uvijek sam se pitao kako to fotografi uslikaju i to je također nešto što me fasciniralo pored samog kadra na slici.

Kako sam počinjao da se bavim ozbiljnije fotografijom dolazio sam polako do tih saznanja i umijeća da to i sam napravim. Mogu slobodno reći da to nije nuklearna fuzija niti bilo kakva egzaktna nauka sve što Vam je potrebno je volja, strpljenje nešto tehnike i naravno sreća 🙂 Uvijek se radi o sreći…

Šta nam je potrebno za slikanje munja?

  • aparat (prije svega :))
  • stativ
  • žičani okidač (opciono, neko radi i bez njega… ja ga koristim)

Da bi napravili dobre slike potreban je bilo koji aparat koji ima “M” režim rada (manuel) a u daljenjem dijelu teksta ćete shvatiti i zašto.

Kako slikati munje?

Prije sve postavimo sve kako treba… montiramo aparat na stativ, montiramo žičani okidač. Kada smo to uradili bacimo se na postavke aprata.

Ja naštimam otprilike ovako, ako slikam po izrazitom mraku (noću):

  • otvor blende postavim na vrijednost od f8 – f11
  • ekspoziciju postavim na B (bulb režim)
  • ISO vrijednost postavim na minimum, kod mene je to 200
  • slikam u RAW formatu, uvijek slikam u RAW formatu… (tako da se poslije mogu igrati sa postavkama, balansa bijele i slično…)

Eh sada… kada smo postavili sve idemo se baciti na okidanje 🙂 Aparat na stalku okrenemo i kadriramo ka dijelu gdje vidimo da se munje pojavljuju… naravno na tražilu naštimamo kadar tako da se vidi recimo i grad i nebo ili slično da ne bi dobili samo vrhove zgrada i bespuće neba sa munjom 🙂

Tajna je sljedeća, ugledamo munju, pustimo je da bljesne svoje zatim okinemo okidač na žičanom okidaču i držimo ga…. kada ugledamo sljedeću munju, sačekamo da bljesne, brojimo do 5 i zatim pustamo okidač. Ja brojim do 5 i to u sebi 🙂 da ne misle ljudi oko mene da sam luđak. Na ovaj način ćemo dobiti perfektnu sliku munje.

Na displeju aparata pogledamo ono što smo dobili i eventualno se možemo poigrati sa otvorom blende ako je slika podeksponirana ili preeksponirana pa naštimati na optimalnu vrijednost, ali pošto slikamo u RAW formatu ne treba puno da se brinemo te sitne nedostatke ćemo moći ispraviti.

Naravno, sve ovo što sam ispričao važi za varijantu da munje sijevaju u nekakvim razmacima. Ako slučajno sijevne i onda narednih pola sata ništa – nećete dobiti tako dobre slike 🙂 onda će se sve bazirati na sreći da baš 5 sekundi prije okinete okidač, sijevne munja i Vi ga pustite. Zar to nije sreća 🙂

Postavio sam nekoliko slika munja koje sam uradio prije 15-ak dana i dobre su upravo iz razloga što je nevrijeme trajalo nekih 1h i 30min i sijevalo je neprestano u intervalima od pola do jedne minute.

evo i dvije u bw tehnici

Ovdje sam se igrao direktno na aparatu sa podešenjima balansa bijele, primjeti se rezlika u koloru u odnosu na prve dvije.

I tako sam škljocao u nedogled… i napravio nekih 30-ak slika munje, kao nikada u životu 🙂 Jednostavno mi se tu noć posrećilo 🙂

Dakle, nešto opreme, nešto znanja i ponajviše sreće…

Bilo kako bilo, stativ je presudan kod ovakvih slika jer bi bez toga bilo nemoguće napraviti ovako oštre slike… ma nemoguće je noću držati aparat čak i prislonjen uz nešto, jednostavno uvijek će biti bar malo mutno.

…….

Istražite svoj aparat, prekontrolišite da li ima mogućnost BULB okidanja i pokušajte i sami. Sretno!

Tethered capture

Šta je tethered capture režim?

Riječ je o opciji koja nam omogućava snimanje fotografija direktno na hard disk računara dok je aparat spojen USB/Firewire kablom. U ovom režimu se fotografije ne snimaju na internu karticu aparata nego se direktno prenose na računar u folder zadat postavkama software-a koji koristimo za tethering.

Kada se koristi ova opcija?

Tethering se koristi najviše u foto studijima na setovima gdje fotograf odmah ima uvid u sliku na velikom monitoru umjesto da je pregleda na displeju aparata. Naime na displeju aprata nemamo baš 100% jasan pregled slike, njenu oštrinu itd… Tako recimo prilikom slikanja modela ili stvari za katalog i slično odmah na monitoru možemo da vidimo gdje treba svjetlo da popravimo, gdje ga usmjeriti i slično, da li je dobra oštrina očiju i slično…

Zamislimo situaciju da snimamo modela koji je plaćen po satnici, nakon snimanja prebacimo fotografije sa kartice na računar i imamo šta da vidimo, jer smo prosuđivali prema displeju aparata 🙂

… software

Postoji više programa koji omogućavaju tethered režim rada, recimo neki od njih su:

  • Adobe Lightroom v.3
  • FastPictureViewer v.1.5
  • CaptureOne
  • Nikon Camera Control
  • Olympus Studio Pro
  • itd..

Podešenje tethered režima u Lightroom-u

Od Lightroom verzije 3 tethering je postao integralni dio ovog software-a.

Podešenje je vrlo jednostavno, prije svega spojite aparat usb kablom sa računarom te zatim sa menija File odaberemo opciju Tethered capture kao na slici

Zatim dobijamo dodatni dijalog gdje podešavamo naziv tethered sesije i mjesto na kome će da se smještaju fajlovi

Nakon što smo podesili parametre, pojavljuje se traka sa informacijama o aparatu, u gornjem slučaju Canon te dugme koje kada kliknemo na njega aktivira okidač na aparatu.

Naravno, okidač aparata je u punoj funcionalnosti ali ovaj možemo koristiti u slučaju da radimo nešto gdje nam je žičani okidač neophodan…

Podešenje tethered režima putem dodatnog software-a proizvođača (Nikon)

Pošto sam Nikon korisnik imam i mali Nikon-ov alat koji se zove Nikon Camera Control PRO. Riječ je o maloj aplikacij u kojoj podešavamo slično postavke kao i u lightroom-u, podesimo folder gdje ćemo smještati fotografije i ostavimo NCC da radi u pozadini (ne zatvaramo aplikaciju). Nakon toga u Lightroom-u (…recimo, mogu i druge aplikacije) podešavamo Auto import folder te setujemo identičnu lokaciju koju smo zadali i u NCC aplikaciji.

Lightroom tada čeka na fajlove koji će se pojaviti u zadanom folderu i odmah i prikazuje na ekranu.

Naravno, ovo je recimo opcija koja će Vam poslužiti ako imate stariju verziju Lightroom-a (verziju 2 i manju) ili bilo koji drugi software koji ne podržava vlastiti tethering.

—–

Vrlo često koristim tethered režim sa Lightroom-om kada slikam cvijeće, predmete ili portrete kada sam kući.