Travnik 07.2011

Travnik 07.2011

Plavi dom: f 4.0, 1/20, ISO 200

Dan je bio izrazito kišovit… Koliko sam samo puta slikao ovu kuću ali mi se nikada do sada nije posrećilo 🙂 već počinjem sumnjati da je to neki loš znak i ko zna da li ću je ikada uslikati kako treba. U Travniku sam jako često ali uvijek je neki belaj, ili nosim obični idiot aparat ili je kiša ili je snijeg itd… Ipak sam se za trenutak spustio do samog ulaza i na brzinu okinuo… svjetlo nije bilo pogodno za slikanje iz ruke pa slika nije baš oštra koliko bi trebala da bude, ali nema veze, sviđaju mi se ove kišne boje.

Colours: f 5.0, 1/40, ISO 200

Na samom izlazu iz Travnika nalazi se ova stara kuća i ovaj interesantan kombi.

Plava voda: f 22, 4 sec., ISO 200

Kako da budem na samom izvoru a da ne napravim jedan lijep HDR. Ovaj HDR je nastao od 3 slike.

Drva: f 11, 1/100, ISO 200

Često slikam ovakve motive, meni su jako zanimljivi. Zašto da budu uvijek vodopadi, kuće i ostalo… 🙂

Ekseri: f 5.6, 1/125, ISO 200

Još jedan zanimljiv motiv, koliko su samo eksera potrošili za ovu ogradu!

Veoma često na putovanjima hvatam i ovakve motive, ponekada su to prozori, ponekada ograde, ponekada to bude i komad zemlje sa šljunkom i slično. Ovakve slike znaju da budu jako efektne i nisu dosadne kao standardne slike neke kuće, rijeke, vodopada i slično.

Na putu za Mostar… (ćorav pored očiju)

Pošto često poslom putujem širom naše države tako uvijek nosim foto aparat sa sobom. Prije par dana sam išao u Mostar i podjelit ću sa Vama par slika koje sam napravio iz auta.

Korstim Nikon D90 sa VR objektivom tako da samim tim želim pokazati i moć VR objektiva (Vibration Reduction). Auto je išlo brzinom od oko 70kmh i uspio sam kroz šoferšajbu napraviti sljedeće slike bez većih problema.

Dan je bio idealan za slikanje jer je bilo oblačno što se vidi na donjoj slici.

 

Sljedeću sliku sam uradio i u bw tehnici i jako mi se sviđa.

 

Zašto ćorav pored očiju?

hah… koliko sam samo puta ovim putem prošao, što vozom, što autom i nikada nisam primjećivao ljepotu ove hercegovačke vrleti. Pripisat ću to mladosti 🙂